Milan Miščević

Kraj je godine i svi nešto sumiraju. Da ne bih bio izvan trenda, odlučih i ja da nešto sumiram – svoju biciklističku sezonu. Neočekivano toplo vrijeme najavljuje još mogućih ruta, ali sam skeptičan da bi se lista mogla značajno povećati. Dakle, hronološki kroz slike ruta mojih saputnika sapatnika i mene.

Prvo značajnije putovanje je bila aprilska ruta do Drugovića. Poslije zimskog sna tih 60 km je fino došlo za raskravljivanje, ako je imalo šta da se raskravi. Putanja je bila tako odabrana da nam je na putu kako u odlasku tako i u povratku stajalo neko brdo. Ta brda su jedno neimenovano, koje ja zovem (a i neki mještani Drugovića) Devetina, po istoimenom selu na vrhu, i Gumjera, respektivno. Naselja, kroz koja smo prošli, su Priječani, Šušnjari, Veliko Blaško, Malo Blaško, Kadinjani, Aleksići, Devetina, Hrvaćani, Drugovići, Milosavci, Miloševci i Čardačani.

Nedugo poslije Drugovića, takođe u aprilu, posjetili smo Potkozarje (Ivanjsku) sa svraćanjem u Veriće. Kako smo se vraćali istim putem, po dva puta smo prelazili Marića i Spahića brdo (nijedno preveliko). Potkozarje nas je sledeći put vidjelo tek za četiri mjeseca, kada smo u samo dva dana dva puta ga posjetili. Prvi put u povratku iz Šimića, a drugi put na putu prema Lisini. Naselja, kroz koja smo prošli u aprilu, su Dragočaj, Mišin Han, Potkozarje i Verići, a u prvoj avgustovskoj turi su Cerici, Šimići, Potkozarje, Mišin Han i Dragočaj. O drugoj avgustovskoj turi malo kasnije.

Čelinac nas je vidio u julu. Put, koji se proteže lijevom obalom rijeke Vrbanje, je idealan za bajkanje, te je pravi kontrast magistralnom putu M4, Banjaluka – Doboj, na desnoj obali. Naselja od pomena su Vrbanja, Debeljaci, Zeleni vir i Miloševo.

Banj brdo (Šehitluci) (431 m) i Trešnjik su nas vidjeli u avgustu.

Avgust je bio mjesec rezervisan za jednu veliku turu – Lisina (977 m). Nakon 35 km relativno lagane vožnje, uslijedilo je 10 km uspona nagiba od 9 %. Trijumfalni odmor na vrhu je bio zaslužen. Potom je uslijedilo fenomenalnih 15 km spusta niz sjevernu stranu Kozare, koja je obrasla šumom. Povratak kući su obilježili manje brdo Smoljana (308 m) i Lijevče polje. Naselja, koja mogu (po)svjedočiti našu rutu, su Dragočaj, Mišin Han, Potkozarje, Verići, Bistrica i Lamovita, te u povratku Samardžije, Turjak, Trnovac, Šaškinci, Srednja i Donja Jurkovica, Mašići, Vilusi, Aleksandrovac, Kobatovci, Mahovljani, Riječani, Laktaši, Klašnice, Veliko Blaško, Šušnjari i Priječani.

Stranjani su nas po drugi put vidjeli u septembru (prvi put u aprilu). Na putu prema vrhu Krvavac (oko 400 m) odnosno Klupe (433 m) u fotoaparatu je ostala zabilježena jedna nizbrdica nagiba od 18 %, čija je slika ispod. Inače, pomenuti vrhovi i nagib pripadaju Piskavica planini. Naselja od pomena su Dragočaj, Gradina, Stranjani, Bistrica, Saračica i Pavlovac.

Kestenje šume Gradine su nas vidjele u oktobru. Iako je sezona kestenja već bila prošla, sezona vožnje nije. Put do Gradine je vodio preko Dragočaja.

Predio između naselja Bukovica, Barlovci i Cerici je bio fokus naše pažnje krajem oktobra i početkom novembra.

Kolonija je vikend naselje i dio Priječana. Nalazi se na brdu iznad Trapista. Okružena je šumom i puteljcima koji obično izlaze nadomak samostana „Zvijezda Marija“ u Trapistima.

Novembar je takođe bio rezervisan za jednu dužu rutu južno od Banjaluke. Naselja, koja su se našla na putu, su Karanovac, Bastasi, Balte, Donji i Srednji Popovac, Lipovac, Babići, Čelinac, te povratak prethodno pomenutom rutom lijevom obalom Vrbanje. Par dana poslije posjetili smo i Prijakovce.

Pored već pomenutih Šimića, zbog (su)mraka ili neimanja fotoaparata bez ilustracija i opisa su ostali Slatina, Riječani i Bakinci.

Dodatak

Nekako sam greškom zaboravio na Laktaše, koje smo posjetili što sa ciljem što u prolazu najmanje tri puta. Brojna naselja mogu da posvjedoče brojne rute: Priječani, Šušnjari, Veliko Blaško, Klašnice, Trn, Glamočani, Bukovica, Jablan i Riječani.